Općina Jelenje nalazi se na sjeverozapadnome dijelu hrvatskoga Primorja, od Rijeke je udaljena 15, od Opatije 20 km. Prostire se na 142 četvorna km kraškoga terena, na prosječnoj nadmorskoj visini od 300 m. Klima je mediteransko-kontinentalna. Svaki dan u godini ima prosječno 7 sunčanih sati. Prosječna godišnja temperatura zraka iznosi 12*C, a godišnji prosjek oborina je 1700 mm. Glavni vjetrovi su bura i jugo.

U općini Jelenje živi više od 5300 stanovnika, ima 17 naselja, a najveće su Dražice u kojima je i općinsko sjedište. Govor autohtonoga stanovništva je grobnička čakavština koja je 2011. godine proglašena zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.

Prirodne ljepote

Rječina
Biser grobničkoga kraja. Tipična krška rijeka dubokih kanjona i brojnih brzaca. Izvire podno brda Kičelj, dugačka je 18 km, široka do 16 metara. U Jadransko se more ulijeva u Rijeci koju od 1915. godine opskrbljuje pitkom vodom. Od 1985. godine kanjon Rječine proglašen je zaštićenim objektom prirode.

Grobničke Alpe

Uz rubove grobničkoga polja uzdiže se tridesetak planinskih vrhova. To su Grobničke Alpe. Izdvajamo Hahlić s kojega se, na 1100 metara nadmorske visine, pruža predivan pogled na Kvarner. Hahlić ima planinarski dom, najstariji u Hrvatskome primorju, koji je, nakon temeljite obnove, Hrvatski planinarski savez 2010. godine proglasio najboljim u Hrvatskoj.

NASELJA

Baštijani 
Brnelići 
Drastin 
Dražice 
Jelenje 
Kukuljani 
Lopača 
Lubarska 
Lukeži 
Martinovo Selo 
Milaši 
Podhum 
Podkilavac 
Ratulje 
Trnovica 
Valići 
Zoretići 

Tradicija

Grobničke mlikarice

U prošlome je stoljeću Grobnišćina bila poznata po mlikaricama – ženama koje su, da bi pomogle prehraniti svoje mnogobrojne obitelji, uz sve ostale teške poslove, još i prodavale mlijeko u Rijeci. Nosile su ga svakodnevno, ljeti i zimi, pješice, u ruksaku, 15 do 20 litara svaka od njih. Bilo je mlikarica koje su mlijeko nosile čak 60 godina. To znači da je svaka od njih 10 puta pješice obišla Zemlju oko polutnika i na leđima iznijela više od 400 tisuća litara mlijeka! Njima u spomen središnji općinski trg nosi ime Trg mlikarice, a svake se godine održava se i manifestacija Feral ki je pustil sinjal, posvećena tim požrtvovnim ženama.

Gašparov mlin i kovačija

Ni grobničkim ocima nekada nije bilo lako, premda se spretne i žuljevite težačke ruke nisu bojale posla. Iako su stari zanati mahom nestali, neki su ipak sačuvani, uglavnom kao turistička atrakcija. Tako u Martinovom Selu i danas radi Gašparov mlin, jedini preostali u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji.Izgrađen je prije 350 godina, ali još odolijeva „zubu vremena“ pa mu je 2005. i 2006. godine županijska Turistička zajednica dodijelila nagrade za očuvanje spomeničke baštine.

Kovačija

U Dražicama pak više od 70 godina postoji kovačija. U njoj je sačuvana autohtonost prostora i alata pa uz praktičnu, kovačija danas ima i iznimnu kulturno-povijesnu i turističku vrijednost.

Zavičajni muzej

Zavičajni muzej jedini je muzej u općini Jelenje, a otvoren je 2007. godine u Martinovom Selu. Ima više od 500 izložaka koji ponosno svjedoče o bogatoj grobničkoj povijesti. U muzeju su uređene starinska spavaća soba i kuhinja, kakve su na Grobnišćini bile u 18. stoljeću, dok se u izložbenoj sobi nalaze brojni stari uporabni predmeti, alati, narodne nošnje…Etnografski se muzej kontinuirano obogaćuje novim izlošcima.

Crkva sv. Mihovila u Jelenju

Župna crkva sv. Mihovila najstariji je i najveći objekt povijesno – kulturnog značenja u Općini Jelenje. Sama Župa Jelenje nastala je od kaptolske župe Grad Grobnik 1790. godine, a do tada se bogoslužje obavljalo u manjoj kapeli sv. Mihovila, na mjestu današnje crkve na vrhu brijega zvanog Gorica, oko koje je bilo i mjesno groblje. 1733. godine prvi puta se spominje kao filijala župe sv. Filipa i Jakova Grada Grobnika, a prvi i najstariji spomenik kapele potječe iz 1604. godine. Iz te godine sačuvano je najmanje zvono koje se nalazilo na kapeli obnovljenoj vjerojatno nakon provale Turaka 1601. godine. Zvono je saliveno u Ljubljani na čast sv. Mihovilu, stajalo je i u kapeli sv. Roka na groblju a 2004. godne pri obnovi zvonika vraćeno je na mjesto gdje je vjerojatno bilo u početku.

Izgradnjom župne crkve, groblje je moralo biti preseljeno, a novo je izgrađeno 1803. godine u Jelenju, te se koristi danas. Groblje je proširio župnik Lusser i izgradio kapelicu sv. Roka ispod koje je i svećenička grobnica. Crkva je i tada bila premala za 1.500 ljudi, koliko je imala novoosnovana župa Jelenje, te je 1812. počela gradnja nove, već treće crkve na istoj lokaciji. Tada su izgrađene pokrajnje lađe, a crkva je dovršena 1821. godine. Još je 1870. proširen glavni oltar, inače rad kipara Jakova Contieria. Blagdan sv. Mihovila, zaštitnika župe, ujedno se slavi i kao Dan Općine Jelenje, 29. rujna.

Pokrajnji oltar u crkvi posvećeni u sv. Stjepanu (1838.) i sv. Marinu i Majci Božjoj (1756.). Propovjedaonica u crkvi rad je riječkog kapucina Serafina, a orgulje su rad zagrebačkog majstora Heferera iz 1895. godine. 1929. Crkvu je oslikao Antun Talatim, riječki soboslikar. Proteklih nekoliko godina uređeni su zvonik i pročelje, obnovljen krov te provedena temeljita sanacija. Kod obnove su pronađeni i ostaci ranije crkve, te otkrivena dva prozorčića na pročelju, po kojima se može utvrditi da je crkva izvorno sagrađena u 16. stoljeću.

Na području Grobnišćine pronađena su i svjedočanstva o nastanjenosti još u predhistorisko i rimsko doba, artefakti s glagoljskim pismom, a područjem Općine Jelenje prolazi i drevni granični zid – tzv. limes, koji je djelio Istočno i Zapadno Rimsko Carstvo. U spomenike graditeljske baštine ubraja se i zgrada zdravstvene ustanove u Lopači, koju su prvotno, 1639. podigli Isusovci, a na većini raskrižja još stoje kapelice koje su posljednjih godina obnovljene.

Spomenik Podhumskim žrtvama
Tijekom Prvog svjetskog rata Grobnišćina je pod talijanskom okupacijom, potom postaje dio Kraljevine Jugoslavije. Drugi je svjetski rat i Grobnišćini donio mnogo stradanja pod talijanskom okupacijom – 1942. godine dogodio se jedan od najvećih ratnih zločina na širem području. Žrtvom su bili naselje Podhum, tada najveće grobničko selo, i neka okolna naselja – strijeljano je stotinjak muškaraca, 889 osoba internirano je, spaljeno je 320 kuća. U Podhumu je u spomen na 12. srpnja 1942. godine podignut veleban spomenik koji dominira krajem. Područje današnje Općine Jelenje u novijoj je povijesti bilo vezano uz susjednu Rijeku, kao centar čitavoga područja, a od osamostaljenja Hrvatske i promjena u teritorjalnom ustroju, na području Grobnišćine osnovane su dvije općine – Jelenje i Čavle.

Zdravlje i rekreacija

Biciklističke staze i šetnice
Veći dio teritorija općine Jelenje je netaknuti prirodni krajolik pa je to područje omiljeno odredište svih ljubitelja prirode, planinara, lovaca, ribiča, rekreativaca, sportaša. Kako bi upoznali mnogobrojne čari prirode, u Općini je uređeno 50-ak kilometara biciklističkih staza. Tu su i šetnice, a najpoznatija je ona od izvora Rječine do grada Rijeke, dugačka nešto manje od 20 kilometara.

Rekreativno i terapijsko jahanje
Rekreativno, terapijsko i sportsko jahanje organizirano je na čak dvije lokacije: u Konjičkome klubu Vodičajna u Lukežima te u Konjičkom centru Linčetovo u Lopači.

Kuglana u Dražicama
Kuglana se nalazi u samom centru Dražica (Trg Mlikarice), na katu iznad poslovnih prostora. Sadrži četiri kuglačke staze. Na galeriji se nalaze tribine sa 64 sjedećih mjesta za gledatelje.

Automodrom Grobnik

Od 1978. godine na Grobničkom polju, postoji trkaća staza – Automotodrom Grobnik. Od ožujka do prosinca ovdje se organiziraju europske i svjetske utrke motocikala, motocikala s prikolicom i sportskih automobila. Tu dolaze i mnogobrojni profesionalni timovi iz Hrvatske i cijele Europe na testiranja i treninge. Za vrijeme open daysa stazu mogu upoznati i amateri. U neposrednoj blizini piste nalazi se spotski aerodrom na kojem se organiziraju aeromitinzi te škole letenja, padobranstva i paraglidinga. Turisti ovdje mogu uživati i u panoramskom letu koji organizira Jedriličarski klub „Krila Kvarnera“.

Gastronomija

Nekada se na Grobnišćini nije živjelo lako. Štedjelo se gdje god se moglo, pa tako i na hrani. Ipak, jelo se zdravo i uglavnom domaće. Mnoga tradicionalna jela sačuvana su do danas.Za ovu prigodu izdvajamo jedno: iznikli iz te štedljive tradicije, na vrhu autohtonog jelovnika danas su grobnički sir i palenta kompirica, sada kao poslastica i vrhunski gastro užitak. Štoviše, u čast tom najpoznatijem grobničkom jelu pokrenut je i Festival palente i sira, atraktivna manifestacija na kojoj se kuha palenta od 500 kg i okupi nekoliko tisuća ljubitelja te slasne delicije.

Sve preostale informacije saznajte OVDJE.

KONTAKT I ADRESA

Općinski načelnik:

Robert Marčelja

Dražičkih boraca 64

51218 Dražice

T +385 51 208 080

F +385 51 208 090

E pisarnica@jelenje.hr

Općina Murter-Kornati nalazi se na otoku Murteru, i općenito obuhvaća sjeverozapadnu stranu otoka s istoimenim naseljem, te 10-ak nautičkih milja udaljeno Kornatsko otočje. Općina kopneno graniči s općinom Tisno koja obuhvaća ostatak otoka Murter.

Najveći vrh Murtera je brdo Raduč 125m, na kojem se nalazi ostaci bunkera i tunela iz II. svjetskog rata.

Gospodarstvo

Nekada pretežno ribarsko naselje, Murter se sve više orijentira na turizam. Ribarska tradicija je, međutim, još uvijek jaka i uz mnoštvo malih ribara, koji love mrežama stajačicama pretežno u Murterskom moru. Murter se može pohvaliti i povećom kočarskom flotom, čije područje djelovanja obuhvaća čak i otoke Jabuku i Palagružu. Poljoprivreda je također prisutna u općini, ali se najčešće svodi na proizvodnju za osobne potrebe. Najistaknutije grane su maslinarstvo i uzgoj smokava. Na Kornatima postoji i barem jedan pčelarski posjed. Nekoliko domaćinstava još uvijek uzgaja ovce, ali je ovčarstvo nakon Domovinskog rata gotovo ugašeno.

Turizam je danas najprobitačnija grana gospodarstva općine. Murter je poznat po pješčanim plažama u uvalama Slanica i Podvrške, omiljena kupališta su i u uvalama Čigrađa i na Lukama. Također Murter je poznat i po nudističkim plažama, a najpoznatije se nalazi u uvalama Mali i Veli Doci, Tužbine, Kosirina, Podvrške i na poluotočiću Školjić. U Murteru se nalazi hotel,napravljen 1969. ali najviše profita se ostvaruje kroz privatni smještaj, odnedavno se i među njima javljaju hoteli. Nažalost, u samom mjestu apartmanizacija je napravila svoje, najviše zbog inertnosti vladajuće koalicije koja je na vlasti, koja je dozvolila isto. Gotovo svaka kuća u Murteru opremljena je za prihvat gostiju. Mnoge od kuća su već i u vlasništvu ne-Murterina, koji ih koriste za godišnje odmore. Velik dio zarade ostvaruje se i od luksuznog privatnog smještaja na 10-ak milja udaljenim Kornatima, koji su uglavnom u vlasništvu Murterina. Na Kornate se također organiziraju i masovni jednodnevni izleti brodovima.

Zahvaljujući trima marinama, od kojih je jedna u Murteru, a dvije na Kornatima, općina se može ubrojiti i u važnija središta nautičkog turizma na Jadranu.

Spomenici i znamenitosti

Na rivi u Murteru nakon Drugog svjetskog rata podignut je spomenik narodnooslobodilačkoj borbi, ali je miniran 2005. godine, te uklonjen odlukom općinskog vijeća na čelu s Ivom Marušićem.

Otok Murter je bio nastanjen već u pretpovijesti i u doba Ilira. Liburni i Rimljani, koji su živjeli na otoku, ostavili su jasne tragove svoje nazočnosti. Arhitektonski ostaci rimskih objekata, lučkih uređaja i mozaici govore o važnosti otoka u antičko doba.

Otok prvi put spominje Plinije Stariji pod imenom Colentum. Hrvatsko ime otoka Srimac (Srimač) javlja se 1251. godine kad je ugarsko-hrvatski kralj Bela odredio granice šibenske komune. Od 1740. godine otok dobiva ime Murter.

Podrijetlo imena Murter još je znanstveno nedokazano. U novije vrijeme prevladava mišljenje da se naziv Murter odnosi na antičko izdubljeno kameno korito koje se nalazilo u sklopu preše za ulje, a zvalo se mortarium. Riječ mortar, mortario u hrvatskom jeziku ima značenje mužar, stupa – radi se o nazivima za posude u kojima se ručno melju žitarice, a stupa se koristi i kao naziv za prešu ili tijesak. Drugo promišljanje vezano je uz toponim uvale Murtar koja se nalazi na jugozapadnom dijelu otoka po kojoj je kasnije cijeli otok dobio ime.

U blizini današnjeg naselja nalazio se antički grad Colentum čiji ostaci, koje je već velikim dijelom pokrilo more, leže u podnožju brda Gradine, na sjevernoj strani uvale Hramine. Colentum je doživljavao svoj procvat najverojatnije u vrijeme vladavine rimskih careva Nerona (37.-68.) i Vespazijana (9.-79.) čiji je novac pronađen tijekom prvih arheoloških istraživanje provedenih od 1907. do 1909. godine. Grad je imao tipičnu antičku arhitekturu, kuće podignute na kat, cisterne za vodu, terme i uske ulice popločane kamenim pločama vrlo slične današnjim ulicama u starim dijelovima dalmatinskih gradova, pa i starom dijelu Murtera. Arheolozi su otkrili luksuzne zgrade, najverojatnije ljetnikovce, terasasto raspoređene niz padinu Gradine, s pročeljima okrenutim prema moru. Pretpostavlja se da su Colentum početkom 2. stoljeća srušili i opljačkali gusari, a ima indicija da je stradao u potresu. Dio ruševina uz obalu bio je obnovljen, ali Colentum više nikada nije vratio svoj početni sjaj. Daljnja sudbina Colentuma se ne zna.

U XIII. st. na otoku postoje dva naselja – Veliko Selo (Villa Magna), danas Murter, i Jezera. Stari dokumenti govore, da je godine 1298. imao 203 stanovnika. U Murteru i ostalim naseljima na otoku sve do XVIII. st. njegovale su se glagoljica i bosančica što dokazuju sačuvani stari župni dokumenti iz tog vremena. Godine 1866. osnovana je najstarija pučka knjižnica u Dalmaciji, koja je imala važnu ulogu u narodnom preporodu. Osnovna škola i pošta otvoreni su 1877. godine, a 1910. godine osnovana je Uljarska zadruga. Mjesta Betina i Tisno nastali su u doba turskih provala u šibensko područje u XVI st.

Srednjovjekovni Murter je nastao na prostoru današnjeg Sela, podalje od mora, dok je luka Hramina formirana mnogo kasnije, u trenutku kada su Murterini postali, otkupom posjeda, najbrojniji vlasnici kornatskih otoka. Do njih su mogli samo brodom, pa je za to trebala i odgovarajuća lučka infrastruktura.

Općina Murter-Kornati osnovana je krajem 1999. godine.

Obrazovanje

U Murteru se od obrazovnog sadržaja nalazi osnovna škola (Murterski Škoji) te Narodna knjižnica i čitaonica.

Kultura

Crkva sv. Mihovila je središte okupljanja starijih Murterina. Osim crkve, od religijskih struktura postoji i nekoliko kapelica razasutih širom općine, od kojih je najupečatljivija kapelica sv. Roka na brdu iznad grada.

Kulturna ponuda u Murteru je skromna: kino-sala-kazalište, ljetno kino, muzej, knjižnica, te nekoliko privatnih galerija. U gradu djeluje kulturno društvo “Zaokret”.

Ugostiteljska ponuda je adekvatna, s obiljem kafića, konobi i restorana. U Murteru nema niti jedan disco-klub.

Brojne i lijepe plaže ipak su najvažniji kulturno-zabavni sadržaj, barem u ljetnim mjesecima.

Svake godina 8. rujna, na dan tzv. Male Gospe, u Murteru se organizira opća fešta.

1959. godine na Kornatima se snimao njemački film Raubfischer in Hellas, sa Mariom Schell i Cliffom Robertsonom u glavnim ulogama. U filmu su statirali mnogi Murterini. 1988. u Murteru je snimam film 30 konja redatelja Mladena Jurana, u kojoj glavnu ulogu tumače glumci Boris Dvornik, Sven Lasta, Milena Dravić, Aljoša Vučković i Milan Štrljić. Također 1997. u Murteru, točnije u uvalama Čigrađa i Podvrške snimam je dio filma Kull Osvajač (Kull the Conqueror).

NP KORNATI

U središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, na mjestu gdje se susreću šibenski i zadarski otoci, smjestila se prepoznatljiva i po mnogočemu posebna skupina otoka pod nazivom Kornati. Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava (koje čine više od tri četvrtine ukupne površine), godine 1980. veći je dio kornatskog arhipelaga proglašen nacionalnim parkom. Danas Nacionalni park Kornati zauzima površinu od oko 220 km2 i uključuje ukupno 89 otoka, otočića i grebena, s približno 238 km obalne crte.

Nemojte propustiti

jedriti i pješačiti skupinama nevjerojatno lijepih otoka
posjetiti tvrđavu Tureta, bizantsku utvrdu iz 8. st.
roniti s bocama i istražiti bogato podmorje arhipelaga

Utvrda Tureta najznačajnija je utvrda iz bizantskog vremena na kornatskom otočju. Nalazi se na otoku Kornatu i vjerojatno potječe iz 6.stoljeća kada je, pretpostavlja se, podignuta u vojne svrhe (za zaštitu obale i kontrolu plovidbe na tom dijelu Jadrana).

Kamena čipka istkana rukama vrijednih težaka

Kilometrima duga kamena čipka stvorena ljudskom rukom, vrijedno je naslijeđe i jedan od najvažnijih i najupečatljivijih otisaka identiteta Kurnatara. Ovaj fascinantan simbol ljudskog truda, umješnosti i marljivosti građen je tehnikom suhozida- specifičnom tehnikom gradnje u kamenu bez veziva koja ujedno predstavlja i najstariju tehniku gradnje kamena poznatu od prapovijesti do današnjih vremena.

Umjetnost izgradnje suhozida

Umijeće gradnje suhozidnih kamenih zidova odnosi se na znanje potrebno za izradu kamenih konstrukcija, slaganjem kamenja jednog na druge, bez korištenja bilo kojeg drugog materijala, osim ponekad suhe zemlje. Stabilnost struktura osigurana je pažljivim odabirom i postavljanjem kamena, a suhozidne strukture oblikovale su brojne, raznolike krajobraze. Kamene suhozidne građevine uvijek su izgrađene u savršenom skladu s okolinom, a tehnika koja se koristi pri izgradnji vrlo vjerno ilustrira skladan odnos između ljudskih bića i prirode. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, dok se na cijeloj površini Nacionalnog parka Kornati suhozidi protežu u dužini od impresivnih 330 kilometara.

Umijeće suhozidne gradnje je 29. studenog 2018. godine stavljeno na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a nominaciju su predložili Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska.

SAZNAJTE SVE NOVOSTI

OVDJE

KONTAKT I ADRESA

Općinski načelnik: 

Toni Turčinov, mag. ing. agr.

tel. +385 (0) 22 435 599

mail: toni.turcinov@murter.hr

TEL: +385 (22) 435599

FAX: +385 (22) 435598

Butina 2, 22243 Murter

E-mail: info@murter.hr

Vrsar je smješten gotovo na samom ušću Limskog zaljeva, na 54 m visokom brežuljku. Prvobitno naselje bilo je samo na vrhu brežuljka da bi se kasnije razvijalo i po njegovim obroncima. Novi, turistički Vrsar, razvija se uz more, a okružuju ga brojni romantični otočići i hridi.

Vrsarska grofovija

Vrsar kontinuirano „živi“ još od prethistorijskih vremena, no prava povijest Vrsara započinje u doba rimske vlasti u Istri. Na području Vrsara, neki su bogati rimski aristokrati imali svoje posjede – ville rusticae. Vrsar je u rimsko doba bio više od običnog sela; predstavljao je važno trgovište za proizvode ratarstva i stočarstva. U 4. stoljeću postaje važno starokršćansko središte. Hrvati su po dolasku zauzeli i razorili Vrsar te rastjerali staro romansko stanovništvo. Ne zna se točno kada je Vrsar potpao pod vlast Porečke biskupije, no u njenoj se vlasti nalazio neprekidno negdje od 983. do 1778. godine unatoč činjenici da su ga i Mlečani i akvilejski patrijarsi pokušavali oteti porečkim biskupima. Od 10. do 18. stoljeća, Vrsar je bio administrativno središte grofovije porečkih biskupa. Iako je Venecija u 13. stoljeću zauzela zapadnu obalu Istre, Vrsar je i dalje ostao u vlasti biskupa. Pod njihovom vlašću Vrsar živi životom seoske komune koja je imala i svoj statut. Upravu nad Vrsarom porečki su biskupi povjeravali svom gubernatoru (upravitelju), a posjede davali raznim vazalima. Biskupski posjedi u Vrsaru i okolici predstavljali su najvažniji izvor prihoda (1778.) mletački senat ukida crkvenu grofoviju na području Vrsara i time Vrsar dolazi pod izravnu vlast mletačkog dužda. Za oduzete posjede mletačke su vlasti platile odštetu Porečkoj biskupiji u novcu. Nakon ukidanja crkvene grofovije Vrsar je, u administrativnom pogledu, pripojen općini Sveti Lovreč. U 19. stoljeću Vrsar predstavlja malu seosku općinu u sastavu kotara Poreč. Tijekom istog stoljeća grad se proširio izvan starih gradskih zidina: u zaljevu je izgrađeno pristanište. Na padinama brežuljka između starog Vrsara i mora grade se nove kuće. Početkom 20. stoljeća gradi se i nova škola (1900.g). Ovaj mirni i drevni gradić u posljednjih se 50-ak godina preobrazio u poznati i razvijeni turistički centar.

Casanova…

U 18. stoljeću, u dva je navrata u Vrsaru (1743. i 1744.) boravio talijanski avanturist i literat Giacomo Casanova, o čemu je pisao i u svojim glasovitim memorima. Njemu u čast, već sedam godina zaredom organizira se Casanovafest, festival ljubavi i erotike. Osmislili su ga Slobodan Vugrinec i Boris T. Matić kao manifestaciju koja slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara. Casanovafest je inspiriran prirodnim ljepotama Vrsara i njegovim arhipelagom te činjenicom da je Koversada, prvi i tada najveći naturistički kamp u Europi, osnovana još davne 1961.

NASELJA

Begi, Bralići, Delići, Flengi, Gradina, Kloštar, Kontešići, Marasi i Vrsar. Do 2006. Funtana je pripadala općini Vrsar.

Područje općine Vrsar dijele dvije župe, župa sv. Martina biskupa Vrsar, koja obuhvaća naselja Brostolade, Kapetanova Stancija, Stancija Valkanela, Vela Stancija, Sv. Martin i Vrsar, i na župu sv. Andrija apostola Gradina, koja obuhvaća naselja Begi, Bralići, Delići, Flengi, Gradina, Kloštar, Kontešići, Marasi, a čiji župnik upravlja iz Vrsara.

Gospodarstvo

U Vrsaru se nalazi nautička marina. U povijesti je Vrsar bio poznat po kamenolomima koji su osobito bili eksploatirani za vrijeme mletačke vlasti. Talijanske je gradove tijekom renesanse i baroka krasio prepoznatljivi kvalitetni kamen iz Vrsara – “pietra di Orsera”, odnosno sivi kamen ili surac. Poznati kipari su iz Mletaka dolazili ovamo po kamen, kao Leonardo Tagliapietra i Antonio Rizzo. Vadio se na otočiću Svetog Jurja, na Gavanovom vrhu, na briježuljku sjeveroistočno od Vrsara, gdje su danas napušteni kamenolomi. Kamenolom Montraker je obnovljen i danas se u njemu održava međunarodna ljetna kiparska škola.

Vrsar je poznato turističko mjesto na zapadnoj obali Istre s bogatom turističko-ugostiteljskom ponudom.

Početak turističke sezone Vrsarani obilježavaju na blagdan Sv. Jurja 23. travnja hodočašćem brodicama na otok Sv. Jurja. Maistra d.d. je glavni nositelj te ponude s najboljim hotelom u Vrsaru, hotel Pineta; ekskluzivnim turističkim naseljima: Belvedere, obnovljen u 2005. godini, Petalon, renoviran u 2004. godini, Funtana s brojnim sadržajima za obitelji i turističko naselje Riva te kampovima Porto Sole i Valkanela. U Vrsaru se nalazi i čuveni Maistrin Naturistički park Koversada, na svjetskom glasu kao prvi i najveći te vrste u Europi s renoviranim apartmanima, Villasima i kampom. Od 2009. u Vrsaru se svake godine održava turističko-kulturno-gastronomski festival Casanovafest.

Kultura

Generalni urbanistički plan Vrsara napravio je hrvatski prostorni planer i urbanist Neven Kovačević.

Sjeverno od Vrsara uz cestu prema Funtani nalazi se park skulptura Dušana Džamonje pokraj njegova ateljea-ljetnikovca. Pokraj Vrsarskog kaštela nalazi se kuća i atelje poznatog hrvatskog slikara Ede Murtića koji nisu otvoreni za javnost. U Vrsaru se održava tradicionalni Križni put „Ka svetom Andriji“, uz sudjelovanje vjernika većinom iz Porečkog dekanata, ali i iz drugih, udaljenijih krajeva. Okupljanje počinje kod vrsarskog groblja. Procesija ide preko ceste, pored lokve Fabian, po šljunčanoj stazi koja vodi do crkvice sv. Andrije. Na stablima uz stazu postavljene su postaje Križnoga puta. Od grana iz okolne šume napravljene su postaje, na kojima su drvene ploče s izrezbarenim rimskim brojevima postaja. Tradicija Križnog puta započeta je kad je vlč. Zohil po preuzimanju župe Vrsar, odlučio popraviti onda još ruševnu crkvicu sv. Andrije. O blagdanu svetog apostola Andrije, 30. studenog 2010. godine, crkva je nanovo blagoslovljena. Blagoslovio ju je ondašnji ordinarij mons. Ivan Milovan. Kod crkvce se održava redovno svake godine svečana proslava svetoga Andrije, zadnjeg dana u mjesecu studenom, kad ribari iz Vrsara, Funtane i Poreča u procesiji nose sliku sv. Andrije do crkvice.

Sakralni objekti u Vrsaru

Crkva svete Marije od mora

Građena je od IV. do VI. stoljeća kao prvokršćanska crkva pačetvorinastog tlorisa s narteksom i aneksima.

Crkva svetog Antuna Padovanskog

Crkva svetog Jurja

Opatijski kompleks Sveti Mihovil nad Limom

Crkva svetog Mihovila Arkanđela (starija)

Crkva svetog Mihovila Arkanđela (novija)

Stara župna crkva svetog Martina

Crkva svetog Andrije

Crkva svetog Petra od Flabana

Crkva Majke BožjeCrkva Majke Božje prvokršćanska je crkva koja se nalazila u vrsarskome pristaništu, jugoistočno do postojeće crkve Navještenja Blažene Djevice Marije. Ova crkva nije postojeća, a njezini ostaci otkriveni su 1935. godine. Crkva Majke Božje najstariji je dio ovoga kompleksa koji je iznikao na rustičnoj rimskoj arhitekturi iz IV. stoljeća.

Crkva svetog Martina na istočnom prilazu Vrsar

Župna crkva svetog Andrije

Crkva Blažene Djevice Marije na groblju u Gradini

Crkva svete Foške

Prirodne ljepote

VRSARSKI ARHIPELAG

LIMSKI ZALJEV

Sveti Juraj je najveći otok u vrsarskom arhipelagu i čini prirodni zaklon vrsarskog pristaništa i ovdašnje suvremene marine. Ima površinu 112.408 m2, a obalna crta duga je 1733 m.

Kamenolom Montraker

Šuma Kontija

Lokva Fabjan

Plaže i bazeni

Vrsar obiluje plažama, a njihova ljepota odraz je privlačnosti obalnoga krajolika u kojemu se izmjenjuju stijene i sitni kamenčići, obluci. U Vrsaru se susreću različite vrste plaža. Šljunčane plaže nalaze se u sklopu turističkoga naselja Belvedere i kampa Valkanela. Dio njih popločen je kamenim pločama od domaćega vapnenca.

Gradska plaža – Plaža Montraker

Plaža Belevedere

Plaža Petalon

Plaža Porto Sole

Plaža Valkanela

Nudistička plaža Koversada

Pet friendly plaže

Resort Belvedere – vanjski bazen
Smješten u središtu turističkog naselja, s malim zabavnim parkom u blizini

Natječaji i oglasi

Obrasci za građane

OBAVIJEST O PREKIDU VODOOPSKRBE – 3.2.2021. godine od 9 do 12 sati u Vrsaru u ulici Brostolade

OBAVIJEST O PREKIDU VODOOPSKRBE

Vijesti iz Vrsara – Vrsaranka na putu za Pariz: NATALIA PEMPER PRODANOV u finalu međunarodnog natjecanja za studente arhitekture

Javni natječaj za financiranje programa i projekata od interesa za opće dobro na području Općine Vrsar-Orsera za 2021. godinu koje provode udruge

GODIŠNJI PLAN OBJAVE NATJEČAJA ZA 2021. GODINU

Odluka o načinu odvijanja nastave u osnovnim i srednjim školama na području Istarske županije

Pomoć područjima ugroženim od potresa

Vrsar je danas dobrostojeća i prosperitetna općina. Mjesto je vrlo lijepo uređeno, prilagođeno turistima ali i domicilnom stanovništvu. Vrsar redovito, svake godine, dobiva najviše nagrade za najuređenije mjesto u državi. Nedavno je izgrađena nova škola. Izgrađene su i dvije nautičke marine (u Funtani i Vrsaru) u samo nekoliko godina, što je dodatno poboljšalo nadaleko poznatu turističku ponudu, a otvorilo je i čitav niz novih radnih mjesta. Vrsar razvija i ostale privredne grane. Posla je svakako još puno, iako je već puno toga napravljeno. Gospodarski napredak, uz mir i prirodne ljepote (koje su, među ostalima, prepoznali i veliki hrvatski umjetnici Dušan Džamonja i nedavno preminuli Edo Murtić koji su se u Vrsaru i nastanili) čine magičnu kombinaciju zahvaljujući kojoj se ovdašnje stanovništvo može smatrati privilegiranim. Vrsar u svakom slučaju ne staje tu, već ide dalje, “u nove pobjede”.

Dođite i provjerite sami!

KONTAKT I ADRESA:

Trg Degrassi 1
HR 52450 Vrsar
Tel: ++385 52 441 339
Fax: ++385 52 441 842
e-mail:  opcina-vrsar@vrsar.hr

Općina Pirovac obuhvaća tri naselja: Pirovac, Kašić i Putičanje. Nalazi se na Jadranskoj magistrali, 23 km sjeverozapadno od Šibenika, na obali Pirovačkog zaljeva.

NASELJA:

Pirovac 
Kašić 
Putičanje 

U Srednjem vijeku vlasništvo stare hrvatske plemenitaške loze Šubića, kasnije u rukama Šibenske biskupije i šibenskog plemstva, Pirovac je sa svojim prekrasnim plažama oduvijek bio mjesto za odmor privilegiranih, mjesto za ugodno življenje. O tome svjedoče i stari zapisi o Pirovcu (prve spomene nalazimo već u dokumentima s kraja 13. stoljeća), ali i ostaci naselja iz vremena Rimskog imperija na obližnjem otoku Sv. Stjepana. Naselje se posebno brzo razvijalo tijekom 15. i 16. stoljeća kada ga naseljavaju bjegunci pred turskom najezdom. Brojni povijesni spomenici iz toga vremena svjedoče o dinamičnom razvoju mjesta u davnim stolječima: gotički sarkofag s reljefom iz 1447. g. u kapelici obitelji Vrančić-Draganić na mjesnom groblju, gotička crkva Sv. Jurja iz 1506. godine koja je u 18. st. obnovljena u baroknom stilu, ostaci franjevackog samostana na otoku Sv. Stjepana iz 1511. godine.

Zanimljiva je i legenda koja kaže kako su Pirovac tijekom jednog razdoblja u povijesti nazivali “Zlo selo”, zbog toga što su domaći mještani u obrani turske osvajače polili maslinovim uljem.

Pirovac je uz Primošten, Vodice i Murter najznačajnije turističko središte Šibenske rivijere. Turizam je osnovna gospodarska djelatnost. Smještaj je organiziran u apartmanima i sobama privatnih iznajmljivača.

Osim bavljenja turizmom, oko 1500 stanovnika Pirovca ostalo je vjerno tradicionalnom, zdravom načinu života oslonjenom na ribarstvo i poljoprivredu (višnja, maraška, maslina, vinova loza, smokva). Naselje je zadržalo sve tipične značajke mediteranskog arhitektonskog izričaja.

Spomenici i znamenitosti

Mjesto krasi nekoliko vrijednih kulturno-povijesnih spomenika. Važni spomenici iz tog doba su: stari bedemi podignuti 1505. godine i crkva Sv. Jurja podignuta 1506. godine, a sagradio ih je Petar Draganić. Crkva je rekonstruirana u 18. stoljeću u baroknom stilu, gotički sarkofag u kapeli obitelji Draganić Vrančić nalazi se na mjesnom groblju s reljefom iz 1447. godine i ostaci staroga franjevačkog samostana iz 1511. godine na otoku Sv. Stjepana. Na otoku su pronađeni ostatci rimske civilizacije.

POSLJEDNJE NOVOSTI

JAVNI POZIV za podnošenje prijedloga za dodjelu javnih priznanja Općine Pirovac za 2020. godinu

Početna Konferencija „Podrška potrebitima na području Općine Pirovac“

Održana završna konferencija projekta „Plan za sretan dan“

JAVNI NATJEČAJ za davanje u zakup javnih površina za postavljanje kioska

KONTAKT  I ADRESA:

Općina Pirovac
Zagrebačka 23
HR – 22213 Pirovac

Općinski načelnik
Ivan Gulam, bacc.oec.
Mail: ivan.gulam@pirovac.hr

Zamjenik općinskog načelnika
Ante Čubrić, dipl.oec.
Tel. +385 98 9823 041
Mail: ante.cubric@pirovac.hr