GRAD NAŠICE

Našice se prvi puta spominju 1229. godine, a svjetovni gospodari su bili Abe, David Lacković, Ivan Korvin, Ivan i Nikola Gorjanski te iločki knezovi Ujlaky. U crkvenom pogledu vlasnici su bili templari, ivanovci i franjevci. Našice su bile pod Turcima u 16. i 17.stoljeću. Pred točno 230 godina našički posjed kupuju grofovi Pejačević i drže ga sve do 1945. godine.

U Našicama treba razgledati crkvu sv. Antuna Padovanskog , knjižnicu Franjevačkog samostana znanstvenog značaja s 10 inkunabula, stari dvorac grofa Pejačevića iz 1811. godine te novi dvorac grofa Pejačevića iz 1907. godine građen po uzoru na postdamski dvorac Sanssouci te mauzolej i kapelicu grofa Pejačevića iz 1881. godine uz koji se nalazi i grob kontese Dore. Podsjetimo se tko je Dora. Kontesa Dora Pejačević školovana je u Dresdenu i Munchenu i rano pokazala iznimnu glazbenu darovitost. Učila je violinu i glasovir te u svom kratkom životu postala prva hrvatska skladateljica čiju glazbu izvode diljem svijeta. U dvorcu Pejačević, u kojem su rođena i dva hrvatska bana, danas je smješten Zavičajni muzej sa sobama posvećenim značajnim osobama našičkog kraja, zatim etnografska zbirka te poseban odjel lončarstva. Okružuje ga park s mnogobrojnim vrstama autohtonog i egzotičnog drveća i grmlja. Zaštićeni je hortikulturni spomenik s umjetnim jezerom iz pretprošlog stoljeća. Turizam se u Našicama zahvaljujući zemljopisnom položaju i ljepoti našičkog kraja u kojem se tipična slavonska ravnica spaja sa brežuljkastim dijelovima Krndije što je pridonijelo razvoju lovnog i ribolovnog turizma.

Turistička zajednica grada Našica – Službena internet stranica TZ Našice

POGLEDAJTE NADOLAZEĆE MANIFESTACIJE

OVDJE.

Veliki Dvorac

U Našicama se, gotovo jedan pokraj drugoga u velikom perivoju, nalaze dva dvorca grofova Pejačević: veliki i mali dvorac, kako su ih sami Pejačevići nazivali. Veliki dvorac u Našicama građen je između 1811. i 1812. godine. Sredinom siječnja 1811. Vincencije grof Pejačević (1780.-1820.) dao je kopati temelje, 11. ožujka opat Stjepan Darašević blagoslovio je, uz veliko mnoštvo naroda, kamen temeljac budućega dvorca, a u siječnju 1812. dvorac je bio gotov. Do gradnje našičkoga dvorca Pejačevići su živjeli u Virovitici i na svojim drugim posjedima.

Dvorac je od svoga nastanka nekoliko puta mijenjao izgled, osobito u doba grofa Ladislava (1824.-1901.), oko 1850. godine, kada je dvorac poljepšan. Popravci na građevini rađeni su i nakon potresa u svibnju 1817. godine. Nekadašnji dvorac bio je pravokutnoga tlorisa, s devet prozorskih otvora na južnom ulaznom pročelju. Središnji dio dvorca, u širini tri prozorske osi, bio je istaknut većim prozorima i altanom, nošenom s četiri masivna stupa s tri luka. Izgled dvorca potpuno je promijenjen u siječnju 1865. kada je grof Ferdinad Karlo Rajner (1800.-1878.) dao dograditi dvorac: tlocrtno ga je povećao tako da je sjeverno i južno pročelje dobilo trinaest prozorskih otvora, bočni rizaliti oblikovani su poput tornjeva s kupolastim krovom, na mjestu altane dograđen je dvorac u obliku dubokoga rizalita s ukrasnim završetkom s volutama, balustradom i satom, krovište postaje mansardno itd. Prilično skroman barokni dvorac pretvoren je u reprezentativan kasnobarokni dvorac s bogatim arhitektonskim uresima.

Danas se veliki dvorac nalazi u procesu obnove u sklopu projekta „Rekonstrukcija dvoraca Pejačević – velikog i malog“ vrijednog gotovo 100 milijuna kuna. Pejačevićev dvorac dugi niz godina bio je dom Zavičajnog muzeja Našice, Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice Našice, Hrvatskog kulturnog društva Lisinski i Gradske glazbe Našice, a nakon obnove njegove prostore nastavit će koristiti navedeni, osim knjižnice koja odnedavno nosi naziv Gradska knjižnica Našice i bit će smještena nedaleko od dvorca u također obnovljenoj Gregerovoj vili.

Mali dvorac

Mali je dvorac bio građen za Marka VI. (1882.1923.), najstarijega sina dr. Teodora Pejačevića. Dvorac je prizemna dopadljiva neoklasicistička građevina, podignuta stotinjak metara zapadno od velikoga dvorca. Njegova je gradnja počela 1904. ili 1905., a useljenje u dvorac bilo je 27. svibnja 1907. godine. Tlorisno je dvorac u obliku izduženoga pravokutnika, sa središnjim plićim i ugaonim dubokim rizalitima, tako da tlocrt izgleda poput slova H.

Perivoj uz Dvorac Pejačević

Uz veliki dvorac podignut je perivoj čija je povijest gotovo nepoznata. Perivoj je mogao biti začet tek nakon izgradnje dvorca, a to znači poslije 1812. godine. Prije izgradnje dvorca vjerojatno je prostor današnjega perivoja bio pokriven prirodnim gajevima i šumom, osobito u nizinskom dijelu. Na katastarskoj karti iz 1862. perivoj je urisan, a to je dokaz da je tada postojao do kanala koji ga je dijelio od šume na sjeveru. Vjerojatno je perivoj oblikovan oko 1850., kada je Ladislav grof Pejačević dotjerivao i dvorac. Politička karijera Ladislava, budućega hrvatskoga bana, brzo se razvijala pedesetih godina 19. stoljeća pa je trebalo urediti i dvorac i perivoj – dostojno tada već uglednoga vlasnika. Morao je tada nastati i staklenik, urisan na staroj katastarskoj karti, iako je njegovo historicističko pročelje moglo nastati i poslije.

Perivoj iz sredine 19. st. posjeduje obilježja pejsažnih perivoja, s historicističkim cvjetnjacima ispred glavnoga pročelja dvorca i staklenika. U drugoj polovici 19. stoljeća perivoj je proširen na sjever, na površinu prirodne šume, gdje je uređeno jezero s otočićem, i tada je perivoj počeo poprimati romantičarska obilježja. Dogradnja dvorca 1865. godine sigurno je potaknula i ponovno uređenje perivoja. Nema dvojbe da je perivoj bio konačno oblikovan i uzorno održavan od kraja 19. stoljeća do tridesetih godina 20. stoljeća, u doba dr. Teodora grofa Pejačevića. Osim povijesne i umjetničke vrijednosti, perivoj uz našičke dvorce posjeduje i izuzetnu botaničku i dendrološku raznolikost. Ističe se brojno staro drveće, primjerice: mamutovac (Sequoiadendron giganteum), ginko (Ginkgo biloba), gimnoklad (Gimnocladus dioicus), katalpa (Catal a bignonioides), paulovnija (Paulo nia tomentosa), trnovac (Gleditsia triacanthos) te borovi (Pinus), smreke (Picea), tise (Taxus), divlji kesteni (Aesculus hi pocastanum), lipe (Tilia), hrastovi (Quercus), platane (Platanus), bijele topole (Populus alba), javori (Acer), grabovi (Carpinus) i dr. Nažalost tijekom godina nestali su dopadljivi i pomalo kičasti cvjetnjaci ispred južnoga pročelja velikoga dvorca i staklenik koji je izgorio u studenome 1944. godine.

Crkva Sv. Antuna Padovanskog

Prostor crkve riznica je vrijednih umjetničkih djela, među kojima se ističu barokne skulpture i slike, bogato oblikovan oratorij i propovjedaonica. Crkva ima sedam oltara, vrijedne barokne orgulje i dvije kripte. Početkom 20.st. crkva je oslikana freskama, a krajem stoljeća postavljeni su vitraji.

Samostan je smješten uz južni zid crkve i sa svoja četiri krila oblikuje kvadrat samostanskog dvorišta. Svojom vrijednošću ističu se prostori samostanske blagavaonice i sakristije u prizemlju. Na katu su sobe za braću franjevce, knjižnica sa deset inkunabula i drugim vrijednim knjigama, te stalna izložba «Blago našičkih franjevaca» . Kompleks crkve smješten je na brežuljku uz zapadni rub gradskog središta i okružen je njegovanim okolišem u kojem se ističu skulpture Majke Božje i sv. Franje Asiškog.

KONTAKT I ADRESA:

Adresa: Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 7

Broj telefona: 031/618-160
Broj faksa: 031/618-168
Email: grad@nasice.hr

Radno vrijeme: od ponedjeljka do petka od 7 do 15 sati

(Next Post) »


Comments are Closed

© 2024: Poslovni turistički vodič | Travel Theme by: D5 Creation | Powered by: WordPress